Skijanje u BiH – Bjelašnica –

Skijanje u BiH – Bjelašnica –

Olimpijska planina povrh Sarajeva, mali je, ali vrlo obećavajući ski centar koji iz godine u godinu vidljivo napreduje.
Bjelašnica je, pored Jahorine, druga olimpijska planina u okolici Sarajeva. Na njezinim stazama, sad već davne 1984. g., održavao se muški dio natjecanja u alpskom skijanju na olimpijadi. Nakon devedesetih, kada su ovi krajevi na žalost bili u vihoru rata, novo stoljeće izgleda donosi bolje dane za Bjelašnicu. Tragovi rata vidljivi su, doduše, još uvijek – kako po devastiranim objektima uz skijalište, tako i po planu minskih polja koji znakovito visi na ulazu u ugostiteljskom objektu. No – straha nema. Ovdje je sve u potpunosti sigurno i spremno za, vjerujemo, uspješne zimske skijaške sezone.

Put do Bjelašnice vodi od Sarajeva dobrom, širokom i čišćenom cestom. No ipak savjetujemo oprez i lance u autu, jer ovdje nije običaj cestu posipati solju. Nakon svega pola sata vožnje od centra grada, parkirati se možete na čuvanom parkingu odmah u podnožju žičara. Parking se plaća 4 KM (oko 16 Kn). Ski karte mogu se kupiti odmah na parkiralištu, a cijena dnevne karte je 23 KM (oko 92 Kn). Ukoliko posjedujete Swatch snowpass, moći ćete ga programirati, no key-card karte nije moguće nadoplatiti (dostupne su samo u sezonskoj verziji).
Bjelašnica na prvi pogled nema puno staza, pogotovo usporedi li se sa susjednom Jahorinom. Deklarirano je oko 20-tak km staza. No prednost Bjelašnice je ta što su ovdje staze održavane i rijetko kad ćete moći naići na kamenje (što ne bismo mogli reći za Jahorinu). Staze su vrlo lijepe i široke, popeglane i dovoljno dugačke. Za prijevoz skijaša na vrh zadužena su dva tanjurića, dva sidra te jedna trosjedežnica koja vozi oko 12 minuta do pod sam vrh planine.

Staza ima za sve profile – od početničkih plavih, na koje vuku tanjurići i sidra, do onih ozbiljnih, olimpijskih crno-crvenih, na koje će vas otpremiti spomenuta trosedežnica instalirana nakon rata (op.a. ista kao i na Sljemenu). Do vrha planine možete produžiti tanjurićem, kako kažu, najopakijim kojeg su skijaši ikad vidjeli (zbog strmine vučne staze).
Od ove godine Bjelašnica ima i reflektore, tako da ljubitelji noćnog skijanja mogu koristiti jednu stazu i to utorkom, petkom i subotom. Staza je umjerenog nagiba dužine 750 m te je u potpunosti i vrlo dobro osvijetljena.

Ukoliko ne posjedujete vlastitu opremu, ovdje je možete iznajmiti po cijeni od 15 KM (60 Kn) na dan za cijeli komplet. Najam samo skija je 10 KM na dan (40 Kn). Oprema doduše nije novijeg datuma, no ne sumnjamo da će se vremenom i ovaj dio obnoviti. Većinom su tu ravni modeli skija koji su bili aktualni prije desetak i više godina. No uočili smo i određen broj skija novijih godišta. Pored skija, moguće je iznajmiti i snowboard.
Bjelašnica nije toliko bogata ugostiteljskom ponudom kao Jahorina, no čini nam se da su dva objekta sasvim dovoljna za skijalište ovakve veličine. Okrjepu možete potražiti u modernistički izgrađenom objektu pod imenom Benetton, u kojem je također smješten i servis, te WC-i za koje ćete morati izdvojiti 0.5 KM. Nasuprot Benettonu je Planinska kuća, drveni objekt vrlo ugodnog interijera, u planinskom štihu kojim odiše duh ZOI ’84. Cijene u Planinskoj kući su nešto više u prosjeku, no ovdje ćete se moći najesti autohtonih specijaliteta kao što su burek, pite, uštipci, teletina i sl. Cijena jedne porcije pečenja je tako 10 KM (oko 40 Kn), ćevapa 5 KM (20 Kn), a kava je marku (4 Kn).

U Bjelašnicu se zadnjih nekoliko godina puno ulaže, a kako smo saznali u razgovoru s voditeljem servisa g. Goranom Trogrlićem, postoji točan plan razvoja ski centra, što je za svaku pohvalu. Bjelašnica je u državnom vlasništvu, a Kanton je zadnje dvije godine uložio velika sredstva za razvoj, što je vrlo ciljano i utrošeno. Na žalost, zbog problema s vodom, umjetnog zasnježenja nema, iako u krugu skijališta postoji jezero koje na žalost nije dovoljnog kapaciteta za zasnježenje staza. No prema riječima odgovornih, uz određena ulaganja, postoji mogućnost skretanja dijela toka obližnje rijeke što bi garantiralo veće količine vode, a samim time i umjetnog snijega za čije omogućavanje je u pripremi izrada projekta sustava umjetnog zasnježenja.
Kako saznajemo, užurbano se grade novi smještajni kapaciteti što je još jedan dokaz ozbiljnog shvaćanja potencijala koji pruža ova destinacija.

Za svaku pohvalu je dobra volja, marljivost i ljubaznost djelatnika, što je rijetkost na nama najbližim skijalištima. Primjerice, za lošeg kišnog i snježnog vremena nasloni sjedežnice uredno se spuštaju te dižu za svakog skijaša posebno, kako se ne bi smočili više no što je potrebno. Ratrak ne vozi samo jednom dnevno, već po potrebi izlazi odmah na stazu, taba snijeg i tako koristi maksimalno prirodne uvjete za stvaranje dobre i čvrste podloge.

Vjerujemo da će se Bjelašnica razviti u veliki i odličan skijaški centar, no već je i sad sasvim solidna destinacija za skijaše i bordere, kojih ovdje ima u nešto manjem postotku. Na žalost, zbog velike udaljenosti (nešto više od 400 km od Zagreba), ne bismo je preporučili kao jednodnevnu destinaciju, no ukoliko ste u blizini – nemojte propustiti odvoziti stazama kojima su skijale skijaške legende!

Autori: Goran Razić, Elinka Barišić, Skijanje.hr

Preuzeto sa: www.skijanje.hr